Druga šansa
Danas sam ju vidio s teniskom košarom u ruci. Ulazila je na teren sa troje male djece. Poznat pogled, osmijeh ali …kolega ju je prepoznao. Sada ima oko dvadeset. Kada sam ju zbog neposluha izbacio sa turnira gdje je sakupljala lopte imala je trinaest. Možda četrnaest. Skupljanje lopti je zanimljiv , zabavan posao koji uključuje naporan i odgovoran rad. Ona je boldano preskočila. Drugi su rintali za nju. Kolega, koji je samnom radio, s vremena na vrijeme bi izbacio neku informaciju o njoj. Pa kaže kako mi je jako zamjerila moj postupak pa kako ju viđa u kvartu okruženu dečkima (što je ok : ) ) ali i crnim vinom i cigaretom na usnama pa koju godinicu kasnije priča mi kako zatvara barove i sl.
A danas, trenirka, reket, košara…djeca. Obojica smo bili sigurni da će mala na tamnu stranu. Na sreću,prevarili smo se. Netko joj je dao drugu šansu za bolji start u život. I to ne bilo kakvu. Dobila je odgovoran posao gdje djecu uči tenisu ali i životu.
Držim fige da uspije. 🙂
ps. Kolega kaže, koeficijent 2.30 da će uspjeti
