Kad se razumijemo
Išao sam danas gledati jednog mog malog borca kako igra.
Turnir možda je do 10 godina,lopte su mekše, gabariti terena umanjeni ali žar i volja malih igrača je ogromna. Dan prije, moj mali je odigrao slabašno. Nije se kretao već stajao, nije udarao već gurao, nije mislio već tupio, nije se igrao i zabavljao već je onako natmuren izgledao kao da sva muka svijeta čuči na njegovim ramenima.
Ništa novo.
Preslikati kvalitetu klinca s treninga u klinca s turnira je često
dobitna kombinacija. Zato tome i težimo ali… to je turnir. TU-R-NI-R. Nije lako. Klinci zaborave disati a kamoli opušteno igrati.
Preslikati kvalitetu klinca s treninga u klinca s turnira je često
dobitna kombinacija. Zato tome i težimo ali… to je turnir. TU-R-NI-R. Nije lako. Klinci zaborave disati a kamoli opušteno igrati.
Rekao sam mu da se opusti, da slobodno udari po lopti pod cijenu da promaši. Tenis je, naposljetku, igra promašaja. Pošalji loptu u aut, a ne u mrežu rekao sam mu. Lopta u autu ima budućnost ona u mreži nema. Dakle, rekao sam mu sve što većina trenera kaže u želji da pomogne svome igraču.
Ali kakav je response ?
Igrač kimnu glavom kao sve mu je jasno ali zapravo niš nije pohvatao.
Igrač kimnu glavom kao sve mu je jasno ali zapravo niš nije pohvatao.
Ali ovoga puta… Gle ti njega…u igri pokušava, primjenjuje
savjete. Pobjeđuje. Pobjeđuje ponovo. Bravo.
savjete. Pobjeđuje. Pobjeđuje ponovo. Bravo.
Čuo me, razumio i pokušao.
I što je najvažnije, bio je ustrajan i pun povjerenja prema meni. Ipak,
ja sam mu trener i tako mora biti. Ako nema povjerenja nema suradnje.
I što je najvažnije, bio je ustrajan i pun povjerenja prema meni. Ipak,
ja sam mu trener i tako mora biti. Ako nema povjerenja nema suradnje.
Lijep vikend, svi sretni, cvrkuću na putu do doma.
