Kako smo počeli – 1. dio
Zanima li vas kako i kada su vaši treneri počeli igrati tenis ?
Dame imaju prednost.
Ana.
Bilo je to ovako…
Sa nepunih 10 godina, igrajući se vani sa sestričnom i prijateljicom slučajno sam otkrila teniski zid za kojeg tada nisam znala za što služi niti sam ikada prije razmišljala o tenisu.
Bio je to običan posjet maminoj prijateljici koja je živjela na Cvjetnom naselju u Veslačkoj ulici, koji se na kraju pretvorio u moju budućnost.
Uglavnom, igrale smo se oko tog zida, naravno bez reketa i loptice ali smo imale sreću da nas je uočio jedan trener zvan Jeger. Pozvao nas je da dođemo na njegov teren i dao nam da lupimo koju loptu. Kao što se i moglo očekivati lupanje lopte nije ličilo na tenis ali je zato volje i znatiželje bilo napretek. Trener Jeger mi je ubrzo ponudio jedan bijelo rozi reket kojeg sam htjela više nego išta drugo.
Sva sretna i puna entuzijazma dotrčala sam do mame i rekla što smo radile i koliko se želim upisati na prvih 10 sati tenis treninga i molila je da mi kupi novi reket…
Naravno odgovor je bio „vidjet ćemo“ L.
Toliko mi se svidio tenis da sam iskopala od dede jedan stari Dunlop drveni reket koji sam sljedeći put uzela sa sobom u nadi da ću postati dio tenisa.
Uspjela sam nagovoriti mamu da nas upiše i tako je krenula moja teniska karijera…
Prošlo je par treninga moja prijateljica i sestrična su odustale a ja sam vrlo brzo nakon toga počela trenirati solo sa trenerom koji je mijenjao Jegera i koji mi je bio trener sljedeće 4 godine.
Sa otprilike 11 i pol godina sam odigrala svoj prvi turnir do 12 god. u Samoboru na kojem se nisam baš proslavila. Rekli su tada da sam vrlo talentirana ali da sam kasno krenula tako da sam još više trebala biti uporna i marljiva na treninzima kako bi dostigla ostale vršnjakinje.
Kako se upornost,rad i odricanje uvijek s vremenom isplati tako se isplatilo i meni jer su počeli stizati prvi pravi rezultati. Puno je bilo odricanja, puno sati provedenih na terenu, što teniski što kondicijski i već tada sam znala i bila svjesna da je sport moja budućnost i dobro potrošeno vrijeme.
Do svoje 18 god. igrala sam razno razne turnire po Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj.
Bilo je osvajanja turnira, dobrih rezultata i malo manje dobrih rezultata ali sa 18 god. kada je stigao prvi sponzor otišla sam u Njemačku na godinu dana u akademiju od Nici Pilića.
Boravak tamo mi je donio novo iskustvo, nova poznanstva pa tako i upoznavanje nekih današnjih svjetskih „teniskih faca“ kao Tomi Hass, Oliver Gross, Goran Ivanišević, Sandra Kloesel, Marlene Weingartner pa tako i neke malo manje poznate teniske face ali isto tako vrhunske igraće.
Godine 2002 sam počela igrati njemačku ligu i igrala sam je do 2010 god. Kako koje godine i u kako kojem klubu rang je bio 2 ili 3 liga. Liga tamo ima dosta jaki naboj i važnost stoga mečevi su bili jako bitni i to mi je pružalo dodatnu pozitivnu energiju i zadovoljstvo.
Nažalost početkom 2004 god. odlučila sam da je kraj moje teniske karijere i da je vrijeme da krenem u neke druge vode ali nisam otišla daleko…
Ubrzo sam se zaposlila u tenis klubu Zagi u kojem sam radila sljedećih 8 god.
Rad sa djecom od 3-18 god. ali i sa odraslima donio mi je novo znanje i iskustvo u životu jer većinu vremena provedenih na terenu mora se biti više od trenera. Kako mi treneri znamo reći da trener svojim igračima mora biti trener, prijatelj, roditelj, odgajatelj, pedagog, psiholog što se ponekad čini a i je dosta teško, zapravo me to ispunjava i čini posao trenera još zanimljivijim i interesantnijim.
Svaki igrač predstavlja mi novi izazov i znatiželju koliko svoga znanja mogu prenijeti na budućeg tenisača stoga uživam pri svakoj minuti provedenoj na terenu.
Godine 2007 završila sam tečaj za tenis trenera, makar najbolji „tečaj“ je rad sa djecom ali bez obzira i tu se
naučilo i čulo nešto novo. I naravno dobila sam diplomu !
Bilo je vrijeme za promjene pa je tako 2011 god. završio moj rad u tenis klubu Zagi i novu sezonu sam započela u tenis klubu Terra.
Tenis klub Terra se nalazi na lokaciji gdje sam prije točno 21 god. započela svoje danas najdraže zanimanje.
Novi klub, novi igrači, nova lokacija,novi kolega a i novi šef uvijek predstavljaju izazov pa tako nije bila iznimka niti sada ali sada već na kraju druge sezone mogu reći da sam se dobro snašla, da su me lijepo prihvatili i veliki i mali.
Drago mi je da sam se vratila na mjesto gdje je sve započelo jer me vežu jako lijepe uspomene…
