Koliko sati ?
Još malo pa se približava drugo desetljeće da se bavim trenerskim poslom. Kruh možda i ima sedam kora ali sredina je meka i ukusna.
Svo to vrijeme odgovaram na isto pitanje.
Koliko je sati treninga ( tjedno) potrebno, mome djetetu, da bi igrao dobro, da bi napredovao, da bi pratio konkurenciju ili bio najbolji.
Nestrpljive roditelje čiji su klinci krenuli u natjecateljski tenis (tu podrazumijevam turnire do 12 godina) „umirim„ rečenicom : „Tata, mama niš se ne brinite, broj sati treninga je dovoljan, idemo mi, za početak, maksimalno iskoristiti ove sate koje imamo. Povećat ćemo intezitet unutar treninga, ubrzati ritam, postaviti zahtjevnije vježbe. Dodati ćemo obvezni sparing npr Nedjeljom ukoliko ispadnemo ranije s turnira i to je to.
Zašto nedjeljom?
Zato što klinac, u pravilu, koji je izgubio na turniru, Nedjelju provede u izležavanju i ljenčarenju dok za to vrijeme, njegov protivnik koji ga je pobijedio, igra još jedan ili više kvalitetnih mečeva.
Na taj način, stvara se još veća razlika između ta dva igrača. Jedan se igra na kompjutoru a drugi na tenisu. Čista logika. Input – Output.
Trenirao sam klinca koji je imao optimum sati, na mjesec, u skladu s njegovom dobi i stupnju očekivanog razvoja.
Međutim, nije napredovao. Nakon pređenih nekoliko razina, zapeo je. I ja s njim.
Rješenje, po roditeljima, bilo je jednostavno. Povećati broj treninga jer, kažu, tako rade i drugi i koristi im.
Mladi tenisač ( 14 godina) već je imao 6 sati treninga tjedno. Sve povrh bi bilo previše.
Ubrzo smo riješili problem.
Ključ je bio u jutarnjim treninzima. Vrlo često, on je na treninzima bio samo imenom i prezimenom, ne tijelom i duhom. Tijelo je spavalo. Nikako da se probudi. Trening je započinjao u osam sati i uz sav moj trud , rezultat je bio slabašan.
Rješenje mi je ponudio jedan kolega u sasvim slučajnom, nevezanom razgovoru.
Kolega, naime ima sina koji ide u 6. razred osnovne škole. Njegova razrednica, sinova naravno, već drugi put ga zove u školu jer mu sin spava ujutro na nastavi. Zabrinula se žena.
Riješenje ? Nakon kraćeg razmišljanja, tata je sina počeo buditi još ranije i svaki put ga je poslao prije škole u dućan.
Sin više nije spavao u školi. A koliko znam, nitko nije zabilježio ni da je zaspao na putu ili u samome dućanu.
Dakle, dao sam, u dogovoru s roditeljima naravno, tenisaču zadatak da jutro, poslije doručka , započne s trgovinom a zatim da dođe na trening (važno je napomenuti da je mladi tenisač gotovo uvijek dovežen u majčinom automobilu). Na taj način, tenisač je bio „razbuđen“ prije nego je došao na trening! Njegovom cjelokupnome organizmu bio je potreban zalet iniciran običnim odlaskom u trgovinu.
Ovo je primjer koji potvrđuje da je broj sati je treninga samo brojka. Ništa više. Nikakva garancija za napredak.Vrlo često treba se upitati da li je fond sati, kojim smo raspolagali, bio kvalitetno iskorišten.
Djelovanja koja se događaju unutar sata stvaraju razliku, u kvaliteti, rezultatu.
Bolje jednosatni trening jačeg inteziteta, fokusiranih vježbi , jasnih ciljeva i veće usredotočenosti nego dvosatni trening bezidejnog, pospanog, bezličnog prebacivanja lopte preko mreže.
