Lanac sreće
Igrač trener roditelj….
Trio koji čini neodvojivu cjelinu. Lanac. Mali tim. Ta mala skupina teniskih sanjara kuje planove i traže putove ka zvijezdama. Put ka Ostvarenju Sna. Prvi koraci su najljepši i najsjajniji. Igrač je tada, ipak, samo dijete, trener je odličan trener a roditelj je…roditelj. Ni više ni manje.
Tri karike u lancu. Vrijeme prolazi. Dijete odrasta u tenisača. Roditelj se razvija u teniskog gurua-managera a trener…je trener.“ Nek se moje dijete bavi sportom, to je zdravo“.“ Nek uživa…“. Takve i slične floskule još dugo će nekima biti samo paravan. Cilj (čitaj:San) je zacrtan. Biti naj tenisač/ica, biti poznat,bogat….zvijezda. Put ka zvijezdama.
Što ako jedna karika pukne? Teniski lanac se raspada? Društvo se razilazi? Djelomično.
Ovisi koja karika popusti . Otpusti.
Jedna karika se lako nadomjesti drugom, naizgled čvršćom, sjajnijom. Bar u početku…
Ako i ta zahrđa, mijenjajmo. Prva zahrđa uvijek karika koju zovemo trener. Često i nije izgubila sjaj ali roditelju se tako čini. Ima bolji vid. Pregled igre.
Zašto ne promijeniti? Ne možemo se odreći, recimo, tate ili kćeri ( bilo je, istine radi, i takvih pokušaja, čitali smo). Kad zapne na putu ka zvijezdama, samo jedna karika može biti najslabija. Samo jedna. TRENER. Na kraju krajeva, roditelj plaća. A tko plaća i muziku bira.
Nema problema. Na sreću, takvih i tih karika ima „na bacanje“. Neke se kupuju skuplje jer imaju pedigre. Bile su , naime, već dio nekog vrlo uspješnog lanca. Druge pak su jeftine i ne sjaje jako. Kupca ne pikaju u oko ali su jednako čvrste. Često i čvršće. Neke se i same, zamislite, nude. Te, zadnje, često vidim na nekom lančiću. Veselo se klate dok traže neki novi angažman.
Lanac sreće…
