Odluka

Treniram jednog dječaka od njegove 7. godine. Napredovao je brzo. Ima dobru ruku, motoričan je
i sportski bistar.

Krenuo je trenirati u grupi 2 x tjedno . Nakon prve godine 3 puta tjedno. Zatim smo dodali 1
individualni sat pa ubrzo još jedan. Odlično se snalazio u igri na bodove, bio
je hvaljen sa svih strana a onda…

Završili su ljetni praznici, ekipa se ponovo okupila. I on je došao. Pruža mi ruku, pitam kako je
on uzvraća istom mjerom a onda reče:

– Više ne želim toliko trenirati. Želim 2 puta tjedno. Ne više.

– Imaš 12 godina, teško ćemo prolaziti dobro na turnirima.

– Neću više igrati turnire.

– Zašto ? Što se dogodilo ?

– Tako.. .

Naravno, ubrzo sam se sastao s njegovim tatom. Inače, tata mu je vrlo pametna osoba, ekonomiju ima u
malom prstu, često ga vidim i na TV-u…Svaka mu je na mjestu. Vrlo realan i
karakteran tip i izvan okvira poslovnih
djelovanja .

Evo šta mi je ispričao.

– Bili smo na moru. Sunce, more, plaža, navečer gradele….Predvečer je moj sin znao odigrati koju partiju tenisa s lokalnim igračima ponekad s turistima i tako…Vidim mali uživa. Ljudi mu dijele komplimente, meni govore kako je napredovao . I meni milo. Jednog od tih lijepih dana pojavio se moj stari poznanik daljni rod štoviše. Nije bitno za priču što nam je rođak već to što mu je sin svjetki poznati tenisač. I tako gleda on gleda našeg malog kako igra i kad su završili upita ga koliko sati trenira tjedno. Mali mu reče pet, a on odgovori da je to premalo.

Moraš pojačati ! Kaže nam otac igračine. Gledao sam te . I upamti !
Ako želiš postati odličan igrač moraš mrziti
onoga s druge strane mreže. MR- ZI- TI ! Pa da ti je i rođeni ćaća. Jesi upamtio?

-E vidiš Miljenko od sutra se vraćamo na treninge 2 puta tjedno. Ja ne želim da moje dijete mrzi.

M R Z I . Shvaćaš?

Potpuno.