Sadržaj

Kada sam bio klinac, išao sam gledati lutkarsku predstavu. Cijeli razred. Bio sam silno razočaran kada sam vidio glumce kako stoje iznad lutaka i udahnjuju im život preko niti. Malo gledam marionete, malo glumce u crnim majicama, malo mi pogled privuče odsjaj flaksa u cijeloj svojoj dužini od glumčeve pa do lutkine ruke. I tako u krug. Kad je predstava završila osjećao sam se razočaran i prevaren. Vikao sam naglas da je glupo što se glumci vide a špage pogotovo. To je čula učiteljica i rekla: – Sljedeći put put gledaj lutke, usredotoči se na priču. Promaknuti će ti sadržaj priče.

Danas sam puno iskusniji/stariji. Ne smeta mi vidjeti tko konce povlači. Štoviše priča mi je puno jasnija.