Čitaj Glave

Jučer gledam tekmu na TV-u…

…kvalifikacije za ulazak u Euro ligu. Nogomet. Jedan dobar trener je jednom izjavio “Kad igraju, ja ne gledam noge, ja gledam glave” . Sve jasno.Kako, koliko brzo i kvalitetno te glave ” vide igru” , donose najbolje odluke za ekipu i zatim ih realiziraju…

I tako gledam ja tekmu po tko zna koji put i ne mogu odgonetnuti sljedeće : igra neki klub sa ovih prostora protiv npr kluba iz Portugala…Kod naših, svaki drugi igrač izgleda ispijen u licu i obavezno ima podočnjake (istina, paze na frizuru i tetovaže da budu u trendu). Za vrijeme tekme, kad izvode korner, slobodni udarac a pogotovo kad daju ,na kraju  tekme intervju s terena, su tako zadihani i umorni da izgledaju ko da su upravo izronili iz 1000 m dubine nakon  što su prenijeli 15 tona cementa. Bez tački. Bez boce s kisikom.   Zadnji tračak energije kao da im je isisao Drakula osobno. S druge strane, u isto vrijeme,  “Portugalci” izgledaju kao da su upravo izašli iz shoping centra ili iz autobusa…I svaka dlaka im je na mjestu. Frizura postojana, vjerojatno  mirišu na Kenzo Black… i pretrče više…igraju brže….snažnije…preciznije.

Negdje je netko promašio u treninzima…pripremi…logistici…organizaciji. Još u razvojnom procesu.

Moraju li naši  nogometaši/sportaši stvarno otići van da bi naučili? Da bi ih netko naučio…