Zimske radosti….
Dragi Bože….Danas sam radio od osam. Ujutro naravno. I to nije problem. Volim spavati ali problema s ustajanjem nemam. Ali zima… e to je priča druga .Ona me ne voli. Grize mi prste,ledi uši , zavlači mi se pod odjeću i gloda kosti…..Ne volim ni ja Zimu. Mrzimo se. Kompromisa ima među nama taman koliko ona to želi.
Već 5-etu godinu zaredom kunem se sam sebi da neću raditi u balonu. Nikad više, kažem si nakon svakog promrznutog sata ali…Nikako.
Zamislite sliku. Tri klinca i ja.Upravo smo ušli u balon (kojem tepamo da je rudnik). Ne zato jer iskopavamo zlato(mada su neki uvjereni u to) već što je toliko star i prljav pa svjetlost u svom najjačem izdanju ne može probiti stijenke istog.Vani je minus 9 a unutra plus 14…Ha ha. Morgen. Teško. Čini se hladnije nego vani. Grijanje jednostavno ne može podići temperaturu veću od 3-4 stupnja.. Teren je zaleđena površina Marsa prošarana obrisima inja i leda. Prste koje drže reket ne osjećam kako bi želio. Samo pulsiranje istih.Strašno… Malo možda pretjerujem ali subjektivnost je očekivana.
Poslao sam djecu u svlačionicu( gdje je za divno čudo toplo) . 35 minuta je trebalo da temperatura osjetno poraste na 8 C a teren se počne pretvarati u… blato.
Treninga nije bilo. Poslao sam djecu doma.
Ljut nisam. Naviknut sam na stotinu sličnih situacija kao i desetine drugih „korisnika balona“.
Pokvario se motor, nema grijanja. Pokvario se plamenik. Nema grijanja. Nema nafte, nema grijanja. Puni se rezervoar, nema grijanja.Vani je hladno, nema grijanja.Termostat se blesira ali ima grijanja! Samo je malo temperatura nestalna pa varira između 3 C i 19 C pet šest puta u jednome satu. Idealno za čeličenje. Malo je teže objasniti djeci i roditeljima zašto plaćaju skuplje zimsku sezonu ali toplo preporučam, ne , hladno preporučam svima teniski balon. Neprijateljima pogotovo.
Nema mi gore stvari nego vidjeti trenera kak nije prikladno odjeven za rad. Na stranu šminkeri, gledam moju trenericu kak radi s našom dječicom u jakni i rukavicama .Djeluje tako deprimirajuće na okolinu da je i meni odmah hladnije….Ko da je na skijanju ali kak nekome objasniti nešto a sam nemam uporište za iznošenje želja i prohtjeva?“E trenerice, ne trenira se u jakni a pogotovo u rukavicama a to ak dobiješ ozebline, prehladu ili upalu pluća, sory stara, nisi otporna. „
Uvjeti za rad joj idu u prilog.
Popodne sam radio na Velesajmu, ni tamo nije toplo ali radi se….Trener do mene bio je smrtno uvrijeđen jer mu je od cijele grupe došao samo jedan klinac. Ljut je. Sad će morati za isti novac raditi individualno i što je još gore, neće moći šmugnuti par puta do wc-a i kafića. Ispod kape mu se nazirao izraz lica ko da je progutao limun.
Dobro, jednom je šmugnuo kad je mali servirao. Na 20-ak minuta.
Vidim da je i klinac odahnuo jer kad se trener vrati, morat će trenirati. Nije ni njemu lako. Raditi nešto a ne znati zašto to radiš,zbog koga i čega….
Još je i hladno.O Bože…
Zagreb 2004
ps. Igrom slučaja (ili možda ne) , vodim i brinem se od nedavno o dva balona…baloni su stari, olinjali ali grijanje… e tu ne štedimo. Toplo je . Svima osim mojoj trenerici.
Zagreb , 2015
