Majstori zanata
Jučer su mi bili majstori u stanu, popravljali instalacije…“Tko vam je ovo radio ?“ upitali su nakon desetak minuta razmjenjujući začuđene poglede. „Majstori prije vas“ rekoh. Klimnuli su očekivano glavama i rekli kako je svako danas majstor i kako će učiniti što se može ali ne mogu nakon ovakvog fušeraja obećati ništa.
Rekoh im da nisam kriv, majstoru nije pisalo na čelu da ne zna znanje.
Na koncu dana, ispalo je ok. Sve je bilo u funkciji, tragovi radova po zidovima nisu se niti nazirali. Da, koštalo me par stotina kuna više ali nije mi žao. Posao je urađen kako treba.
Kakve to ima veze s tenisom?
Primjer prvi.
Klinac plaća tenis školu, mjesečno, gotovo upola manje nego što bi plaćao u nekome drugome klubu. Roditeljima nije jasno zašto je tolika razlika u cijeni kad za manje novca dobiju istu uslugu. Da, dobiju školu tenisa u kojoj se ništa ne radi, djecu se već nakon odrađenih nekoliko sati pusti da“ usavršavaju“ igru parova, uredno ih se stavi 5-6 u grupu a ako ih je više, pošalje ih se na zid. Trener se, za to vrijeme, zabavlja mobitelom šaljući ljubavne sms-ove ili ugodno ćaska s kolegom na terenu do. Kad završi sat , točno u sekundu, treneri kao da i ne postoje.Već su u svome automobilu. Negdje daleko. Do sljedećeg sata.
Većina roditelja je zadovoljna.Tako valjda treba biti…Tako se trenira. Puna usluga a jeftino.
ishod ? Koliko para, toliko muzike.
Primjer drugi.
Klinac nakon 4-5 godina treniranja, mijenja trenera (roditelj, da budem precizniji. Roditelj uvijek i jedino mijenja). Novi trener ga gleda, procjenjuje i na kraju pita :“ Tko te je trenirao? „ Nakon dobivenog odgovora, trener poluzabrinutim glasom iznese razmišljanja. „Ne znam , ne znam…znate, teže je ispravljati nego učiti novo. Mali nema više 10 godina. Vidite i sami da se još muči s tehnikom…pa šta je on radio tamo…ne mogu obećati no spreman sam raditi…“
Roditelj potvrdno kimnu glavom. „Zato smo ga i prebacili Vama. Novac nije u pitanju“
Mnogi treneri vole ovu situaciju. Klinac dođe iz druge škole, novi trener moralno etički popljuje dosadašnji rad i sve dalje je čisti bonus. Ako mali napreduje, nije zaslužan bivši trener nego naravno , sadašnji koji je jedinom ispravnom metodikom, postavljanjem ciljeva i sustavnim radom uspio, herojski, klinca – igrača podići iz…ispodprosječnih. Ako mali igrač nema pozitivnih(Što je pozitivno?) rezultata sve zasluge idu bivšem treneru. Loše je radio. Fušeraj. Nemoguće je ispraviti, sory.
(Ovu priču sam prenio od jednog kolege koji će se , ako ikada ovo pročita, nadam se nasmijati i neće mi zamjeriti.On, naime, obožava takvu situaciju.)
Primjer treći.
Trener ne izlazi na teren ispod 150 kuna po satu. Skup dečko. Sve što čini top trenera je tu.Obleka, priča, gard, reputacija…Radio u Njemačkoj, stvarao igrače, usta ga sama hvale…
Samo ima jedan mali problem, klince naime ništa nije naučio a u toj elitnoj školi su godinama.Nema kod te djece žara, radnih navika a i elementarnog znanja im fali. tenis osjećaju kroz drill i špananje… Uništena im je osobnost. Čisti drill i robotika. Prestat će 90 % njih sa nepunih 16 godina. Neće čak ostati niti kao rekreativci. Zgadit će im se tenis. Samo 500 metara dalje jedna trenerica uzima 70 kuna po satu. Divno ju gledati. Ne zbog izgleda već kako podučava, kako se trudi, kako strpljivo ponavlja i kako pozitivno djeluje na djecu koja uživaju u svakom trenutku na igralištu. Svake godine ona „izbaci“ nekog malog igrača . Ne reklamira se, ne druži po elitnim teniskim krugovima.Ona, jednostavno, radi. Nismo joj do koljena.Možda je nekome važno znati, nema diplomu, završene škole. A opet, sve ima u malome prstu.
Da, ne piše na čelu nikome tko je majstor.
